Sve te količine koje su potrošene treba putem đubrenja vratiti u zemljište, kako bi ponovo bile pristupačne biljkama početkom naredne vegetacije. Kasna jesen je period godine kada su poslovi u voćnjaku svedeni na minimum. Nakon završene zaštite bilja, potrebno je zasade pođubriti radi nadoknađivanja hranjivih elemenata potrošenih u vegetaciji. Đubrenje voćaka u ovom periodu sprovodi se organskim i mineralnim đubrivima.

Od organskih, najčešće se upotrebljava stajnjak, pri čemu treba voditi računa da to bude zgoreli ili poluzgoreli stajnjak. Najviše se koristi goveđi, mada se može koristiti i konjski, ovčiji, svinjski ili živinski stajnjak. Preporučljivo je unošenje tokom jeseni mada može i u rano proleće, kada se zaorava na dubinu od 100-115 cm, i unosi se svake 3-4 godine od 30-40 t/ha.

Pored organskih, u zemljište je neophodno uneti i mineralna đubriva u količini od 400-800 kg/ha. To zavisi od starosti voćnjaka i obezbeđenosti zemljišta osnovnim hranljivim elementima. U ovom periodu treba koristiti mineralna đubriva koja u sebi sadrže veće količine kalijuma i fosfora a, manji procenat azota. Voćke u fazi mirovanja ne usvajaju ova hraniva, ali fosfor i kalijum koji se sporije razlažu dostupni su biljkama u dužem periodu, dok se azot pod uticajem padavina lako ispira i prenosi u dubljem slojeve zemljišta gdje je nedostupan voćkama. Azotna đubriva je zbog toga mnogo bolje i efikasnije dodati u toku vegetacije kada ih voćke maksimalno mogu iskoristiti.